Lesbók — 13.12.05 — Enter

Vošaleg andstyggilegheit eru žetta ķ žessum sķgneggjandi rošamaurum žarna nišri į Alžingi. Nś nķšast žeir og hjakkast hver um annan žveran į blessušum félagsmįlarįšherranum okkar hęstvirtum - honum Įrna.

Og fyrir hvaš? Jś, fyrir aš hagręša dulķtiš ķ starfsmannahaldi ķ einni af žessum stofnunum sķnum. Annaš eins hefur nś gerst.

Aušvitaš er žaš pķnu vandręšalegt aš žetta hafi einmitt žurft aš vera Jafnréttisstofnun og starfsmašurinn hafi endilega žurft aš vera meš brjóst - en hva, svona lagaš hendir į bestu bęum. Enginn er fullkominn - sķst framsóknarmenn.

Žaš er ekki eins og mašurinn sjįi ekki eftir žessu. Hann mętir raušeygšur og žrśtinn ķ sjónvarpsvištöl og hrökklast meš grįtstafi ķ kverkum śr ręšustól Alžingis žegar ófétis raušspretturnar eru aš hrekkja hann žar. Karlufsan.

Hversu langt ętla menn aš ganga ķ eineltistilburšunum į hinu hįa Alžingi? Eru žessar örvhygšu hręętur gersamlega sįlarlausar. Ég meina, manndulan er bśin aš bišjast afsökunar - eša allt aš žvķ. Ķ žaš minnsta bašst hann velviršingar - eša velfarnašar - eša eitthvaš ķ žį įttina.

Allavega. Hann Įrni sęttir sig ķ öllu falli viš dóm Hęstaréttar - svona žannig. Og viš ęttum aš virša žaš viš hann. Žaš er ekki eins og hann geti rekiš blessaša konuna aftur - žó hann feginn vildi.

Mįl er aš linni. Lįtum vesalings félagsmįlarįšherrann okkar nś eiga sig og leyfum honum aš vinna vinnuna sķna ķ friši - eša ķ žaš minnsta reyna žaš. Valgeršur Bjarnadóttir er brįšskörp, fullfrķsk kona sem getur alltaf fundiš sér annaš starf viš hęfi.

Annaš en hann Įrni okkar.

 
Enter — Forystugrein
 
Enter — Sįlmur
 
Nśmi Fannsker — Forystugrein
 
Enter — Sįlmur
 
Spesi — Forystugrein
 
Nśmi Fannsker — Forystugrein
 
Enter — Forystugrein
 
Enter — Forystugrein
 
Enter — Sįlmur
 
     1, 2, 3 ... 180, 181, 182